Svako malo sjetim se zvukova “Lijepog plavog Dunava” koji u Kubrickovom filmu polako vrte svemirski brod 2001. na njegovom putu za Mjesec. Paradoksalan spoj – romantika prošloga svijeta i hladno odsutan objekt, odvojen detalj, stoje u bezvremenoj, smirujućoj opreci.

Dva stambena objekta arhitekata Matije Bevka i Vase Perovića predstavljaju slično nadahnut spoj minulih svjetova i hladne odsutnosti. Zapravo je riječ o arhitekturi koja počinje i završava kod relativno elementarnih parametara: s jedne strane zadovoljstvo, nostalgičan luksuz solidne gradnje, a s druge, pak, strane poruka o tehnološkoj sadašnjosti, o tipiziranom primjeru (elementu) ljepote. A izme|u je, naravno, svemir spoznaje i znanja koji elementarno postavljenu arhitektonsku priču izdiđe iz prosječnog spoja dosade i ljepote.